Bosanske stvari :

ODNOS PREMA LATINICI I ĆIRILICI

Razlog zašto sam se odlučila za ovu temu jeste taj što se u našem društvu ukorijenilo negativno mišljenje, odnosno negativan stav prema jednom od ova dva pisma. To, naravno, zavisi od toga kojoj nacionalnoj skupini pripadaju korisnici pisama. Ukoliko se radi o govornicima bosanskoga jezika u Federaciji (uzimam za primjer FBiH), oni se uglavnom - da ne kažem isključivo - služe latiničnim pismom. Isti ti govornici u više navrata zanemaruju ćirilicu. Upravo tu griješi većina ljudi jer nisu dovoljno upoznati sa historijom bosanskoga jezika. Oni zaboravljaju jednu vrlo važnu činjenicu: u bosanskom ili starobosanskom je jeziku od X pa negdje do XV vijeka u upotrebi  jedinstveno  pismo zvano bosanska ćirilica ili bosančica. Naravno, ta se ćirilica razlikovala od klasične ćirilice kakvu danas poznajemo, koja je i sama - kako nam je poznato - doživjela određene promjene.

Zašto onda pored ovih važnih činjenica mi danas zanemarujemo ćirilicu i imamo odnos prema njoj kao da je u pitanju potpuno nam strano pismo? Zašto kada podižemo knjige u biblioteci izbjegavamo one koje su  izdate u ćiriličnom izdanju? Da stvar bude gora, mnogi od nas i ne poznaju ovo pismo i nerijetko ih nije sramota javno to priznati kao da se ponose time.

Na svu sreću, ćirilica je u školskom planu i programu, pa me je veoma obradovala činjenica da djeca u trećem razredu osnovne škole već sasvim solidno pišu i čitaju na ćirilici. Iskreno se nadam da će nastaviti s ovom praksom i da u budućnosti neće podleći ovim ili onim utjecajima te prekinuti s tim.

U drugom entitetu, sasvim očekivano, potpuno drugačija slika. Ćirilica je u Srba uvijek bila nacionalno pismo kojim su se oni ponosili i ponose, što ja apsolutno podržavam. Međutim, jako me plaši činjenica da se to ponekad koristi u pogrešne svrhe, kao što je skoro bio slučaj kada je jedan politički magazin snimao u RS-u, a u jednom mjestu je pisalo velikim ćirilićnim slovima na transparentu:  DOBRO DOŠLI U DRŽAVU ĆIRILICE. To je bilo veoma ružno vidjeti, pa nije ni čudo što se stalno nameće jedno te isto pismo: Gdje je nestala tolerancija? Ako je ikad uopće i bilo tolerancije na ovim prostorima. Umjesto da budemo svi ponosni što se možemo pohvaliti činjenicom da u našoj zemlji postoji mnoštvo različitosti, da se piše dvama različitim pismima, mi sve više težimo ka isticanju tih različitosti. Pa i ona nam tabla sa oznakom mjesta smeta ako je napisana pismom koje nam ne odgovara. Nije nikakvo iznenađenje ako vidimo precrtan natpis na njoj. Nadam se samo da je osobama koje to rade nahranjen njihov ego i samopouzdanje. Neka prekriže i  riječ MAJKA ako mogu, jer vidimo da se ova topla imenica isto piše i ćirilicom i latinicom. Iako je objašnjenje bilo suvišno, morala sam to učiniti jer, ponavljam, ima zaista onih koji ne poznaju oba pisma.

Nermina Solak

vrati se na početnu stranicu - pročitaj ostale članke iz ove kategorije